Poštovani,

Šaljem Vam tekst gospođe koja se trenutno liječi u bolnici "Seti apostol Luka" u Doboju. Njena želja bi bila da se objavljivanjem ovog teksta zahvali svim dobrim ljudima koji se brinu za nju, njenu porodicu i sve bolesne širom Republike Srpske.

Infektivno odjeljenje (stroga izolacija) Bolnica Doboj, 2.4.2020. godine, Soba broj 9. (tako piše na kutiji hrane koju mi donose), moje ime nije važno.

Za bolnicu u Doboju me veže mnogo više lijepih događa iz mog života (rođena sam tu, tu sam rađala i liječila svoju djecu) i na sreću mnogo manje onih ružnih, koji neće zaobići nikog od nas.

Već šest dana sam ovdje i nadam se povratku kući kao neko ko je imao puno sreće da ovo čudo COVIDA 19 u hodu preboli i izliječi upravo ovdje blažu upalu pluća.

Dočekali su me u skafanderima, zamagljenim maskama (čitav dan u tome provode) sa "dobar dan, kako ste". Ne vidim im usta ali oči im se smiju i to čujem i vidim svaki dan po nekoliko puta, češće kroz zatvorena vrata, a ponekad i uđu (takva su pravila).

Disciplina kao u vojsci (nisam bila ali sam slušala), vrijedno rade, sve pod konac, uredno, čisto, prozračno iako sirotinjski, što je manje bitno i svi se pridržavaju pravila koje danas život znače (bez kontakta, bez dodira, odstojanje, maska, rukavice).

U ovim teškim vremenima ponovo se vraćamo malim stvarima i potisnutim vrijednostima na koje rijetko obraćamo pažnju, češće kontaktiramo sa prijateljima, rodbinom i sa svima sa kojim dosad nismo.

Vjerujem da ćemo svi nešto iz ovoga naučiti.

Ono što sam ja naučila je da svugdje postoje dobri ljudi (i ovdje sam ih srela), dr Svjetlana Adžić, glavne sestre Milka i Danijela, tehničari Nikola, Goran, Miloš i vjerujte svo drugo osoblje.

Njihov osmijeh i lijepa riječ u samovanju stroge izolacije mnogo znače. Zato ne zamjerim ništa pa čak kad dobijem hranu prva misao mi je "šta, nemoguće, ovo se neko šali", druga je vec "hvala, neko se potrudio da mi ovo napravi, donese i kaže prijatno".

Za moju porodicu sam mislila, ma dobri smo ljudi a dobro se dobrim vraća pa neće baš nas strefiti, ali ovaj virus nema puno vremena da važe, bira po zaslugama nego ko naleti, kao ona narodna "ko prvi djevojci, njegova je".

Kažu, bolje biti sretan nego bogat, slažem se. Nas troje iz porodice se razboljelo i svi smo na putu oporavka zahvaljujući ovim dobrim ljudima iz ove i drugih bolnica širom Republike Srpske.